Vožnja Gruzijom: Kazbegi, Gudauri i Vojna Cesta

Gruzijska vojna cesta napušta Tbilisi i penje se prema sjeveru oko tri sata do Stepantsminde, grada koji većina ljudi još uvijek naziva Kazbegi. Cesta je asfaltirana cijelim putem i prometna: turistički kombiji, lokalni kamioni i rent-a-car vozila dijele iste dvije trake dok se dolina sužava, a sela prorjeđuju.

Najviša točka je Jvari prijelaz, na otprilike 2.379 metara, gdje se cesta oštro zavija uz planinski bok prije spuštanja u bazen Gudaurija. Gudauri je glavno skijalište Gruzije i nalazi se uz samu cestu, pa zimi ovaj dio znači zimske gume ili lance koliko i vožnju, a to je jedno od prvih mjesta gdje se najavljuju zatvaranja.

Iza Gudaurija cesta se spušta prema Stepantsmindi, a crkva Trojstva u Gergetiju pojavljuje se na grebenu iznad grada, pogled zbog kojeg većina ljudi dolazi ovamo. Sposoban automobil opravdava svoju vrijednost na ovoj ruti: sama površina je dobra, ali nagib i oštri zavoji s obje strane prijelaza nagrađuju dodatni razmak od tla i prianjanje koje SUV pruža.

Kakheti se nalazi istočno od Tbilisi, a Telavi, glavni grad regije, udaljen je oko dva sata vožnje asfaltiranom cestom. Ovo je vinska regija Gruzije: valovita vinogradarska zemlja, a vožnja se više osjeća kao izlet kroz selo nego ekspedicija.

Nema prijelaza za penjanje niti neravne površine za planiranje. Cesta je asfaltirana cijelim putem, promet se prorjeđuje nakon izlaska iz gradskih predgrađa, a bilo koji automobil iz flote može to bez problema. Ovo je najlakša od četiri rute na ovoj stranici i ona koja zahtijeva najmanje planiranja.

Većina ljudi planira cijeli dan oko Telavija: posjet vinariji ili dvije, ručak i razgledavanje starog grada prije povratka. Budući da cesta nikada ne penje u snježna područja, ovo je i ruta koja je otvorena i laka za vožnju tijekom cijele godine, uključujući duboku zimu.

Mtskheta, stara prijestolnica Gruzije, udaljena je oko 20 km sjeverno od Tbilisi, dovoljno blizu da većina posjetitelja to smatra poludnevnim izletom, a ne noćenjem. Cesta je kratka, asfaltirana i ravna, a sama vožnja gotovo i nije dio priče.

Samostan Jvari smješten je na brežuljku iznad grada, s pogledom na mjesto gdje se rijeke Aragvi i Mtkvari spajaju, i obično se kombinira s šetnjom starim ulicama i crkvama Mtskhte ispod. To je ruta s gotovo nikakvim vozačkim odlukama: nema prijelaza, nema sezone za planiranje, nema posebnih zahtjeva za automobil osim punog spremnika goriva.

Budući da je tako blizu Tbilisi, Mtskheta se također dobro kombinira s početkom ili krajem dana na Vojnoj cesti, ako raspored dopušta obje rute u jednom dugom danu.

Tusheti i njegovo glavno selo Omalo nalaze se na dalekom sjeveroistoku Gruzije, a dolazak tamo je drugačiji izazov od ostale tri rute. Put je neasfaltiran na dugim dionicama, uzak i uređen u planinski bok s padinama koje ne praštaju pogreške.

Ovo je jedina ruta na ovoj stranici gdje je pravi terenac s pogonom na četiri kotača ne samo udobnost nego i nužnost, kao i neravni putovi prema selima poput Ushgulija dalje na zapadu. Put je sezonski: otvara se kad se snijeg otopi početkom ljeta i zatvara opet s prvim obilnim snijegom, čime se Tusheti zimi isključuje iz cestovne mreže.

Svatko tko razmišlja o Tushetiju treba ga smatrati cjelodnevnom ekspedicijom, a ne izletom uz nešto drugo, i treba provjeriti trenutne uvjete prije nego što se obveže, jer jedna oluja može zatvoriti put bez mnogo upozorenja.